Tags


Zašto se Pretvarati?

6th July 2016

click for English click for Croatian click for German click for Italian click for Romanian click for Russian click for Spanish

Ove godine, GYC Europe je održao prvi FOCUS susret. FOCUS je lokalni kongres, a cilj je na svakom mjestu osnovati po tri takva događaja. Prvi je nazvan „Približavanje Kristu“ i sadržavao je pet radionica. U ovom nizu članaka, predavači će podijeliti s nama dijelove svojih izlaganja.—Urednik.

„I, što ćeš učiniti sada?“, odzvanjalo mi je u glavi.

Ranije tog jutra, otišao sam korak predaleko. Svi moji prijatelji imali su tu novu, uzbudljivu igračku, a ja ju nisam imao. Bojao sam se pitati roditelje da mi ju kupe. „Oni mi ju ne bi kupili“- razmišljao sam, „a kako da dođem do te igračke?“ Prijatelj mi je predoložio da mi njegova mama kupi igračku, samo joj trebam dati novce. „Gdje ću naći novce?“, pitao sam se. Nedugo zatim sinulo mi je: „Tata drži novac pokraj vitražnog prozora.“ Bio sam svjestan što ova misao podrazumijeva. „Ali, Adame, ne bi trbebao krasti“ došla mi je druga misao. „Ali ja želim igračku! Kako je drugačije mogu dobiti?“ Sve sam sredio. Kada sam odlazio od kuće, uzeo sam £30 iz tatinog skrovitog mjesta za novac, ubacio u torbu i otišao. Dao sam „svoj“ novac prijatelju i time završio svoju akciju.

Došla je večer, a ja sam kao mladi destogodišnjak stajao sam na dnu stepenicama u velikoj brizi. Pitanje je opet bilo: „I, što ćeš sada učiniti?“

Što mislite, što sam trebao učiniti?

Dobro, dopustite mi da vam postavim još jedno pitanje.

Što biste vi učinili?

Da li je sada vaš odgovor drugačiji? Moj je bio. Znao sam da bih se trebao ispričati tati, to bi bila najbolja stvar, ali.... nisam mogao.

Da li ste se našli nekada u sličnoj situaciji? Da li ste pokušali sakriti nešto što ste znali da niste smjeli učiniti? Vjerovatno smo svi to učinili. Da li ste ikada razmotrili zašto ste se pokušali skriti? Zašto se pretvaramo kao da se ništa nije dogodilo? U mom slučaju, ja sam razmišljao o tome kako će moj tata biti ljut. Bojao sam se odbacivanja. Smatrao sam da ću biti nevoljen. Drugim riječima, moja odluka da sakrijem svoja zla djela bila je zasnovana na razmišljanju:
„Ako se budem pretvarao biti ću više prihvaćem, nego ako budem istinit i iskren.“

Mislim da je najčešće to razlog zašto se pretvaramo. Na primjer, smatrao sam ako se budem pretvarao da imam curu, biti ću bolje prihvaćen od svojih vršnjaka, nego ako priznam da ju nemam. Nadam se da ste shvatili bit. Često je naš čin pretvaranja pokušaj mijenjanja našeg identiteta kako bi si osigurali osjećaj prihvaćanja, koji mislimo da ne bi primili da smo potpuno otvoreni i iskreni.

Dozvolite mi da podijelim s vama još jedan događaj.

Sjećam se kada sam se borio s pornografijom. Da skratim priču, bio sam ovisan. Bio sam svjestan da to ne bih trebao činiti. Ali, nisam mogao prestati i to je bilo veoma frustrirajuće. Došao je trenutak kada sam, gadeći se sam sebi, rekao Bogu nešto poput ovoga:

„Obećajem... Neću nikada više gledati ovo.“

Tijekom vremena, ispostavilo se da su moja obećanja slaba i nedugo nakon toga, opet sam gledao ono što nisam trebao... opet. Kako bi pobijedio ovu plimu zla, pogodite što sam učinio. Izrekao sam još jedno obećanje.

„Bože, obećajem... Neću nikada više gledati ovo.“

Moje riječi nisu učinile nikakvu razliku. Iznova ja sam obećavao i padao. Obećao, i onda pao. Obećao, pa pao. Ellen White nam iznosi veoma upečatljiv komentar na ovo iskustvo:

„Vi se želite predati Njemu, ali vam nedostaje moralne snage, robujete sumnji i sputani ste navikama svog grešnog života. Vaša obećanja i vaše odluke liče na kule od pijeska. Niste u stanju upravljati svojim osjećajima. Svijest da ste prekršili svoja obećanja i iznevjerili svoje zadane riječi slabi vaše povjerenje u vlastito poštenje i navodi vas na pomisao da vas Bog ne može primiti.“ —Ellen White, Put Kristu, 47 (dodan naglasak).

Upravo ovako sam se ja osjećao. Kako me Bog može sada primiti? Obećao sam mu mnogo puta i još uvijek to ne mogu ispuniti, kako me Bog može prihvatiti? Da li možete suosjećati sa mojim iskustvom?

Još jednu misao vezujem uz osjećaj da nas Bog ne može prihvatiti radi naših prijestupa, i smatram da se ona nalazi u riječima sina često nazivanog „izgubljeni sin“. Možda vam je poznata priča. Sin zatraži oca svoj dio imovine, odlazi te u konačnici uništava svoj život. Gledajući i priželjkujući hranu kojom se hrane svinje, napokon ga obuzme zdrav razum:

„Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'“ Luka 15,17-19.

Taj sin, sjedio je u polju, možda prljave odjeće, nepočešljane kose, prljavih noktiju, beskućnik, gladan, nedostojan, a sve to zbog njegovih nepromišljenih odluka. Odlučio je poručiti ocu: „Učini me jednim od svojih slugu.“ Pomislio je da bi radeći za svoga oca mogao boraviti u njegovu domu. Mislio je da bi ga njegove buduće odluke nekako izbavile iz trenutačne situacije te bi na kraju bio prihvaćen u domu svoga oca. Vidite li smisao? Mislio je da bi svojim djelima, nekom vrstom usluge, mogao zadobiti prihvaćenost koju ne bi osjećao da se vratio samo kao rastreseni sin. Kao što sam se ja pokušao pretvarati da nisam ukrao svome ocu, bojeći se da će me odbaciti, ovaj sin želio je predstaviti drukčiji identitet, pretpostavljajući da bi on također bio odbijen, „nedostojan biti nazvan . . . sinom“ svoga oca.

Ne činimo li mi istu stvar?

Sjetite se obećanja koja ste dali. „Obećajem da neću nikad…“ Zašto to obećajemo? Zato što to ne želimo učiniti ponovno? Vjerojatno, da. Kakogod, dublje u sebi, mislim da često obećajemo ove stvari jer osjećamo da će nas Bog prihvatiti jedino ako mu pokažemo da nismo toliko prljavi, toliko grešni, toliko nedostojni. Zbog toga se često osjećamo sigurnije doći Bogu kada smo učinili nešto „dobro“ iako su naša srca puna grijeha. „Pretvarajući se“, pokušavajući biti nešto što nismo, pokušavajući biti predstavljeni kao dobri iako smo zapravo veoma zli, mislimo da bi nas Bog više prihvatio nego da mu dođemo takvi kakvi jesmo.

U tome ozbiljno griješimo.

Biblija opisuje Isusovu smrt kao kupovinu, vrstu financijske transakcije. 1. Petrova 1,18-19. Sada, zamislite da kupujete Nokiju 3210. Možda se ne sjećate toga, ali radi ilustracije, recimo samo da je to mobitel bez kamere. Nakon što ste ga kupili, znajući vrlo dobro da taj mobitel nema kameru, biste li bili iznenađeni što nema kameru? Naravno da ne! Zašto ne? Znali ste što kupujete. Imajući to na umu, pogledajte što je Isus „kupio“ svojom smrću.

„A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.“ Rimljanima 5:8.

Krist te je kupio dok si još bio grešnik! Bi li on bio iznenađen kada bi sve što mu donosiš bio grijeh? Ne! Isus zna što je kupio. Ellen White razjašnjava:

„Isusu je drago da dođemo k Njemu upravo takvi kakvi jesmo: grešni, bespomoćni, ovisni. Možemo doći sa svim svojim slabostima, svojim ludostima, svojom grešnošću – I pokajnički pasti pred Njegove noge! Njemu je na slavu da nas podigne u naručje svoje ljubavi, da zavije naše rane i očisti nas od svake nečistoće.“—Ellen White, Put Kristu, 52 (dodan naglasak).

Uzmite si neko vrijeme I razmišljajte o tome. Kada se brinemo doći Isusu sa našim zamršenim životima, pretvarajući se da smo netko drugi, Isus nas čeka prihvatiti upravo zato što „voli“ da dođemo pred njega „takvi kakvi jesmo, grješni, bespomoćni, ovisni.“

Ne možete uvjeriti Boga da vas prihvati pretvarajući se da ste netko drugi. On zna što je kupio. I on želi to što je kupio.On može učiniti promjenu u životima onih koje je kupio. Dođi Kristu sada. Zašto se pretvarati?

Adam Hazel direktor je Matteson Mission School.