Tags


Snalaženje u svijetu odraslih: Dakle, preselili ste se u novu crkvu.

29th October 2018

click for English click for Croatian click for French click for German click for Italian click for Portuguese click for Romanian

Ovog mjeseca članak na temu #Adulting: snalaženje u svijetu odraslih donosi nam draga Amanda, koja nas želi potaknuti da se veselimo posjećivanju nove crkve, umjesto da osjećamo strah (ili ostajemo kod kuće u pidžami!)


Jedna od najtežih stvari kojima sam se morala prilagoditi nakon što sam se preselila i udaljila od svoje obitelji i prijatelja, bila je pomisao na posjećivanje nove crkve.

I to crkve u gradu u kojem nikoga nisam poznavala jer sam tamo živjela sama. Za introverta poput mene takva pomisao bila je pomalo zastrašujuća. Mislim si, zašto se uopće gnjaviti i odlaziti u crkvu? Uz live prijenose bogoslužja i snimljene propovijedi koje mogu gledati subotom ujutro i koje bi u ovom 21. stoljeću lako mogle postati pravilom, zašto mojoj sebičnoj prirodi ne bi više odgovaralo ostati kod kuće u pidžami nakon dugog, napornog tjedna? Međutim, u mojem umu ipak se pojavila sumnja.

U slučaju da niste primijetili, Biblija se na mnogim mjestima usredotočuje na odnose. Naš odnos s Bogom, Božji odnos s nama, naši međusobni odnosi… sve je u njoj. Jednog jutra, nakon što sam pokušavala odlučiti hoću li otići u crkvu na bogoslužje ili ne, jedan stih me se veoma dojmio:

I pazimo jedan na drugoga u poticanju k ljubavi i dobrim djelima; ne ostavljajmo skupštine svoje, kao što neki imaju običaj, nego bodrimo jedan drugoga, i toliko većma, koliko vidite, da se približuje dan. (Hebrejima 10,24-25, Šarić, s dodanim naglaskom)

Moram reći da me to izvuklo iz kuće. I toliko mi je drago što sam otišla!

Odlazak u novu crkvu (posebno za nekoga poput mene tko je u istoj crkvi odrastao gotovo dvadeset godina!) je težak. Odnosi zahtijevaju trud. Ali svi smo mi dio Božje obitelji i svi trebamo učiniti svoj dio. Zajedništvo s drugim kršćanima je od iznimne važnosti i ne može biti zamijenjeno live prijenosima i snimljenim materijalima.

Evo nekoliko načina koji će pomoći da se radujete mogućnosti za posjećivanje nove crkve i da se osjećate kao da ste tamo oduvijek. Ovo nije iscrpan popis, ali temelji se na teškoćama s kojima sam se osobno susrela.

Uključite se

Imate li talent koji bi crkvi mogao biti od pomoći? Možda ste skloni glazbi i želite se pridružiti zboru (ili ga pak pokrenuti!). Možda je dizajniranje vaša jača strana i mogli biste pomoći oko brošura ili biltena. Možda ste dobri s djecom i možete pomoći dječjem odjelu ili organizirati izlete za mlade na GYC-jeve evente! Možete li održati pouku u subotnjoj školi? Kuhati za zajedničke ručkove? Ako ste novi u crkvi i u tom mjestu, velika je vjerojatnost da nitko ne zna koji su vaši darovi. Upitajte se kako se možete uključiti, raspitajte se koje potrebe postoje, i potom učinite nešto! Pogledajte što Ellen White govori o uključivanju u aktivnosti crkve:

“Svatko bi se trebao osjećati pozvanim da doprinese subotnjim sastancima i učini ih zanimljivima. Ne okupljate se iz puke formalnosti, već radi razmjenjivanja misli, svakodnevnih iskustava, izražavanja zahvalnosti i vaše iskrene želje za božanskim prosvjetljenjem, da upoznate Boga, i Isusa Krista, kojega je poslao. Zajedničko druženje usmjereno na Krista ojačat će vašu dušu za životne nedaće i sukobe. Nikada nemojte misliti da možete biti kršćani povlačeći se istovremeno u sebe. Svatko od vas dio je velike mreže čovječanstva, i iskustva svakoga u velikoj će mjeri biti određena iskustvom njegovih bližnjih.” (6T 362.2)

Preuzmite odgovornost i razvijte želju za sudjelovanjem

Ako se usredotočimo samo na ono što drugi mogu učiniti za nas, naše postojanje bit će prilično tužno, depresivno i usamljeno. Baš kao što smo upravo pročitali, mi imamo ulogu u pomaganju drugima! Umjesto da se pitate što ljudi/crkva mogu učiniti za vas, zatražite od Boga da vam otvori oči za one u potrebi u vašoj novoj zajednici. Počnite s malim koracima, usredotočujući se na jednu osobu. Nevjerojatno je što će vam Bog sve pokazati kad Ga to zatražite, i nevjerojatne su potrebe za koje vas može iskoristiti da na njih odgovorite.

Crkva nije zgrada ili zvonik, ona je zajednica ljudi. Crkva također nije nešto što nam se događa. Mi smo crkva.

Preuzmite odgovornost za ono što se događa. Umjesto da se žalite, budite ta promjena!

Sjetite se da je Krist naš primjer

Živimo u društvu koje nam govori da se trebamo zabavljati. Da na neki način od svega moramo imati koristi – pa čak i od bogoslužja. Ali Krist, naš primjer, uvijek je služio i pozivao nas da činimo isto; da se pitamo što možemo učiniti za druge. Kad druge stavite ispred sebe, vaš život će se promijeniti.

Na kraju dana, naša povezanost s Bogom je najvažnija i ona je temelj za sve naše druge odnose. Život s Gospodinom je nevjerojatan, avanturistički i ispunjujući, jer On nas nikada ne napušta u našim teškoćama.

Oslonite se na Isusa

Ljudi znaju reći ili učiniti nešto što može izazvati duboke rane. Možda su vas drugi razočarali kada ste se htjeli uključiti ili učiniti više, ili su rekli nešto što vas je povrijedilo. To je zbog ljudske grešne prirode gotovo neizbježno. Ali umjesto da odlučimo prestati dolaziti u crkvu ili da se stalno žalimo svima koji su spremni slušati, recimo to Isusu. On sluša. On poznaje naša srca i poznaje naše boli. Kad je Isus bio na zemlji, On nas je poučio da okrenemo drugi obraz, i pokazao je ljubav čak i onima koji su ga fizički pribili na križ. Slijedimo vjerno Kristov primjer dok se suočavamo s drugima – i povedimo ih k dubljem odnosu s Njim. Molite za ljubav za druge koju samo On može dati. Bog nam želi pomoći da razvijemo tu savršenu ljubav, a to također učimo kroz zajedničko druženje! Pogledajte što Ellen White kaže u svjedočanstvima:

“Bog nas poučava da se trebamo okupljati u Njegovom domu kako bismo mogli njegovati odlike savršene ljubavi. To će stanovnike zemlje pripremiti za palače koje je Krist otišao pripremiti za sve one koji ga ljube. Tamo će se od subote do subote, od mlađaka do mlađaka, okupljati u Svetištu, kako bi se ujedinili u najvišim zvucima pjesme, u hvali i zahvalnosti Onome koji sjedi na prijestolju zauvijek.” (6T 368.3)

Svi imamo svoju ulogu, bilo da odlazimo u crkvu godinama, ili se priključujemo novoj zajednici. Odnosi zahtijevaju trud. Ali svi smo mi dio Božje obitelji i svi trebamo učiniti svoj dio. Zajedništvo s drugim kršćanima je od iznimne važnosti i ono ne može biti zamijenjeno live prijenosima i snimljenim materijalima. Naše zajedništvo ovdje na zemlji priprema nas za zajedništvo kroz vječnost!


Amanda Walter je učiteljica, blogerica, pastorova žena i majka mačića. U svoje slobodno vrijeme uživa u fotografiranju i ispijanju čaja, pokušavajući svoje biljke održati živima.