Tags


Snalaženje u svijetu odraslih: Radna svakodnevica (učiti voljeti Boga na poslu)

8th July 2018

click for English click for Croatian click for French click for German click for Italian click for Portuguese click for Romanian click for Russian click for Spanish

Dobro došli na najnoviji blog niz GYC-ja: “Adulting: snalaženje u svijetu odraslih”

Po završetku studija, lako je zateći se preplavljen novim životnim situacijama. Čini se da je život odraslih prepun nesigurnosti; od toga što radiš i kako to radiš, do toga kamo ideš i kako svime upravljaš. Srećom, Bog nas ne ostavlja same u našim nesigurnostima. Ova serija članaka nastoji pokriti široku lepezu tema za nedavne (i ne tako nedavne) diplomce kako bismo vidjeli na koji način nam Bog može pomoći u zastrašujućem svijetu odraslih.


Bila sam četiri i pol godine na drugom preddiplomskom studiju kada sam čula Božji poziv: „Pridruži mi se u najvećoj životnoj misiji ikad: slijedi me i potiči druge da čine isto.“ Uf čekaj malo, Bože...

Dugovala sam više od 40 tisuća funti i još uvijek nisam znala što mi je činiti. Sve što sam znala bilo je da ću „u riječi ili djelu činiti sve u ime Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu kroz Njega“ (Kološanima 3,17).

Od „želim se baviti samo svojom umjetnosti i pisanjem i želim živjeti sebični život u kojem putujem i blebećem kao Ernest Hemingway o svom životu u Parizu i o tome kako je ljudska slabost romantična“, otišla sam do „učini me misionarkom, Bože. Pošalji me na zabačeni otok i pusti me da vodim ljude na pravi put.“ Međutim, Bog je želio malo izmijeniti moj potonji odgovor na Njegov poziv.

„Mogu te učiniti misionarkom, Ruth. Ali ovdje, s ovim ljudima. Radi za njih kao da radiš za mene.“ (Kološanima 3,23)

U 2016. bila sam izazvana da izađem iz svoje zone udobnosti i odselim se iz Leedsa u London gdje sam počela tražiti posao. Tjedan dana kasnije zaposlila sam se u startup tvrtki. Hint: tvrtka ima strast za psima (zamisli suvremenu milenijalku kako vrišti ovdje). Startup svijet prepun je vrijednih mladih ljudi koji vole zabavu i ispijanje piva i bilo je vremena kada sam zabavu morala pristojno odbijati – ali vjernost prema Božjoj misiji bila je dio mog uredskog šarma.
alt

Kako sam radila u svjetovnom okruženju, postalo mi je jasno da moj život postaje svjedočanstvo za Boga. Prihvatila sam Božji poziv moleći Ga za vodstvo. Samo Kristova metoda bila je moja metoda. Moj trud bio je motiviran slobodom. Govorila bih o suboti na otvoren i inkluzivan način, hrabrila bih svoje kolege da pripremaju vegetarijanska jela za poslovne ručke i rođendanske proslave. Ali, više od pukog razgovora o poruci Biblije, pokazala sam im Glasnika te poruke. Ljubazno sam se trudila, uvijek nastojeći ići korak dalje. Rečeno mi je kasnije da nakon mog odlaska ured više nije bio isti – da sam unijela svjetlost i ljubav u to okruženje.

Predstavljala sam Isusa na tom mjestu – čeznula sam širiti vijest o Njemu na sve načine jer je to ispunjavalo moje srce.

Vratimo se u sadašnjost. Upravo sam završila drugi semestar kao školski savjetnik u jednoj adventističkoj školi blizu mog rodnog grada u Australiji. Ako to nije bio odgovor na molitvu, ne znam što je. Kako je posvuda bilo potvrda Božjeg odobravanja, znala sam da ne postoji druga opcija. I nije mi trebala druga opcija jer upravo ovo što sam radila bio je moj poziv – savjetovanje i terapija. Imam priliku reći mladim ljudima o Isusu. Imam priliku svjedočiti pred stotinama ljudi i pokazati kako Biblija pomaže kod depresije i tjeskobe. Imam priliku unijeti duhovnost u mnoge duhovno nezainteresirane živote. Nema nikakvih prepreka unutar kršćanskog obrazovanja. Jedina prava prepreka postajem ja, glasnik.

Više nego ikad naučila sam u mom iskustvu da je rad u „podzemnoj željeznici“ ugodan Bogu sve dok je to rad na „dostojan i ispravan način“ (1. Korinćanima 14,40). Bog želi da prepoznajemo službu na radnom mjestu tako da ne odgovaramo samo na potrebe vanjskog svijeta već i na potrebe naših kolega. Iako to ne očekujemo uvijek, Bog nam može otvoriti vrata za posao u svjetovnom okruženju. Pouka priče? Radimo radosno, kao za Gospodina a ne za čovjeka, znajući da ćemo zauzvrat primiti nagradu – baštinu od Gospodina. (Kološanima 3,23)


Ruth je dvaput ponovno rođena mlada kršćanka podrijetlom iz Australije. Kao takva, Ruth vjeruje u druge prilike – čak više nego što vjeruje u program za provjeru pravopisa. Na putovanju je od brljanja do prave pobožnosti, dok se ponovno vraća na stazu izgrađivanja odnosa s Isusom. Tvrdi da nije usamljena žena s mačkama, ali alarm koji je budi za jutarnje bogoslužje su i dalje mačje šape koje bockaju po licu, tako da ta tvrdnja još uvijek nije sigurna.