Tags


Odgađanje odgovora na osvjedočenje: Stalna opasnost kršćana

28th September 2016

click for English click for Croatian click for French click for German click for Italian click for Romanian click for Russian click for Spanish

Ovaj članak je četvrti u nizu serije pod nazivom „Zamke u Kršćanstvu“. U ovome nizu razni autori iznose nesporazume s kojima se često susreću ljudi koji su kršćani ili to žele postati. Ove „zamke“ se nalaze u izjavama iz knjige Put Kristu u kojoj autorica objašnjava borbe koje mnogi vode. Citati za ovaj članak su: „Ne odgađajte odluku da odbacite svoje grijehe i da uz Isusovu pomoć očistite svoje srce. Tisuće i tisuće su pogriješile upravo u tome — na njihovu vječnu štetu.“ Put Kristu, str. 32. „Mnogi umiruju probuđenu savjest mišlju da se mogu vratiti sa zlog puta kad god to zažele, da se mogu igrati pozivima milosti a ipak ostati trajno osjetljivi prema njihovu utjecaju.“ Put Kristu, str. 33.—Urednik.

Hitna potreba za odgovorom na osvjedočenje izravno se povezuje sa neobraćenim srcem, sa onima koji se još nisu odlučili biti kršćanima. Ali, glas osvjedočenja ne prestaje kada je duša odlučila prihvatiti Krista. Odluku slijeđenja Krista trebamo neprestano obnavljati. Dakle, ovi se citati odnose i na one koji već slijede Krista kao svog Spasitelja. Zato Ellen White upozorava u slijedećem poglavlju, u jednoj od najznačajnijih izjava u knjizi Put Kristu: „Samo jedna karakterna mana, samo jedna grešna želja, ako se uporno gaji, može na kraju poništiti sav utjecaj evanđelja.“ Put Kristu, str.33.

U 2016., više od 8,5 milijuna ljudi će umrijeti od raka (oko 24 000 osoba na dan). Trenutna istraživanja navode da je u 80-90% slučajeva, bolest mogla biti spriječena stilom života ili ranim otkrivanjem. Usprkos našem znanju o lošim posljedicama pušenja, još uvijek je jedna trećina ovih rakova uzrokovana pušenjem cigareta. Strah i znanje, sami za sebe ne sprječavaju ljude u slijeđenju krivih obrazaca ponašanja.

Zašto se onda ljudi prepuštaju ponašanju koje im donosi bolest, patnju ili čak i smrt? Vjerojatno jer to ponašanje ne izgleda tako loše, a obećava nam nešto—izgleda da nam se ispunjavaju neke od dubokih želja, barem na kratko.
To me podsjeća na poznati citat Blaise Pascala o praznini koju je Bog oblikovao:

Što nam ta žudnja i bespomoćnost potvrđuju, nego da je jednom u čovjeku postojala iskrena radost, od koje nam sada ostaje samo prazan otisak i trag? On pokušava to uzaludno nadopuniti sa svime oko njega... budući da taj beskrajni bezdan može biti ispunjen samo sa beskrajnim i nepromjenjivim objektom ili, drugim riječima, sa samim Bogom.—Blaise Pascal, Pensées VII, 425.

S obzirom da svaka osoba traži ispunjenje i svrhu, svjesno ili nesvjesno, ta želja treba biti ispunjena nečime. Prema tome, čitamo u Božjoj Riječi: „u njihova srca On je stavio vječnost“ Propovjednik 3,11. Postoji nešto u našim srcima što očajnički želi biti ispunjeno. Ja sam pokušavao ispuniti tu duboku žudnju za istinskim smislom života sa različitim oblicima destruktivnog ponašanja; od kojeg je većina naginjala ka ovisnosti. Razarajuće ponašanje uvijek prati jedan od tri osnovna obrasca grijeha iz Biblije: Požuda tijela (grešna požuda), požuda očiju (pohlepa) i oholost (vidi 1.Ivanova 2,16). Ovi pokušaji za zadovoljstvom oslanjaju se na sebe ili na idole. Konzumiranje istih donosi nam uživanje; zapravo, Biblija ne osporava zadovoljstvo koje grijeh donosi (Hebrejima 11,25), već nam jasno ukazuje na kraj toga puta: Smrt (Rimljanima 6,23). Problem je što dok se ponašamo tako ne osjećamo se loše i ništa nam ne izgleda opasno na prvi pogled; ipak, dobro je da razotkrijemo takvo ponašanje.

Danas, mnogo više nego prije, razumijemo veliki kapacitet ljudskog mozga da usvoji nova ponašanja, dobra i loša, uzastopnim razmišljanjem i djelovanjem u skladu sa mislima. Ove istrenirane neurološke staze naposljetku oblikuju srž onoga tko mi jesmo—naš karakter. Zato nam je potreban napor da se odučimo od dobro uvježbanih ponašanja.

Uz pretpostavku da ste vi Sotona i da ne želite da osoba shvati svoje pravo stanje, što biste učinili? Naravno, uveli biste obrasce razmišljanja i ponašanja koji na prvi pogled izgledaju da savršeno zadovoljavaju duboku čežnju, a ne nanose štetu odmah. Oni nastoje primamiti, ojačati vas, a smanjiti spremnost da dopustite Bogu da vlada u vašem srcu. Prava grešnost grijeha nije vidljivo zlo prikazano u surovoj i užasnoj poročnosti. Veća je opasnost u činjenju grijeha bez prave svjesnosti o njemu, u stanju koje održava ljude slijepima za njihovo pravo stanje—a ljudi se često odlikuju takvim ponašanjem! Ove neurološke staze su učvršćene i promjena postaje sve teža i teža.

Najjači bedem poroka nije griješan život ... već život koji inače izgleda moralan, častan i plemenit, ali u kojem se gaji jedan grijeh. Odgoj, str.150.

Naše povjerenje u vlastita moralna djela, uspoređujući se sa drugima i sudeći naše stanje kao „zapravo ne tako loše“ je jedna od najvećih zamki. Kroz godine uvježbavate te obrasce ponašanja i klasificirate svoje grijehe kao beznačajne, misleći da ih je lako pobijediti samo ako se borite dovoljno jako protiv njih, u nekoj budućnosti. Ništa drugo nego samozavaravanje! Godine odgađanja važnih odluka i uvježbavanja neuroloških staza zapečaćuju karakter koji nije lako promijeniti. Nedostatak odluke za borbu protiv grešnog ponašanja postavit će vas na put daljnjeg kompromisa i smanjit će vašu duhovnu čežnju, a može vas odvesti do vječnog gubitka. Zvuči zastrašujuće? Zapravo, strah vas može i treba razbuditi—ali strah sam za sebe ne može biti sredstvo duhovne promjene. Nikada!

Na početku smo ustanovili da samo strah i znanje ne mogu spriječiti ljude da slijede krive obrasce ponašanja. Prava borba počinje kada dopustite Bogu da vas pokreće u životu i da vam da uvid u vaše pravo stanje, nešto poput ovoga:
Nestrpljiv trenutak galame nosi kostim žara za istinom. Žudnja je maska ljubavi prema ljepoti. Ogovaranje je kostim za brigu i molitvu. Žudnja za moći i kontrolom nosi masku biblijskog rukovodstva. U strah se oblači miroljubiv čovjek spreman da služi. Sada razumijemo da pravo rješenje za naše probleme zahtjeva više od samo ljudske snage; potrebna nam je transformirajuća snaga izvana. Jedino u ogledalu Božje Riječi i pomoću Svetog Duha mi možemo vidjeti sebe precizno. Kaži Bogu otvoreno sve svoje duboke čežnje—jamčim da će ti pružiti istinsko pokajanje i ispuniti tvoje srce Njegovim trajnim mirom! To je moje neprestano iskustvo: „Kušajte i vidite kako dobar je Jahve: blago čovjeku koji se njemu utječe!“ Psalam 34,9

Punjenje praznine koju je Bog oblikovao

Budite sigurni da postoji Bog koji vas uistinu voli i zaslužuje vas cijele, koji je dostojan da Ga se slijedi i štuje, koji želi vaše najbolje. Ja vas snažno ohrabrujem da se svesrdno uhvatite za Biblijsko obećanje: „Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim.“ Jeremija 29,13. Bog, koji nas toliko voli da je bio spreman žrtvovati svoga Sina za naš otkup, djeluje tako da se mi možemo ispravno vidjeti, kako ne bi upali u iluziju samopravednosti. On nam daje poniznu svijest za istinom, trajnim mirom uma kroz Njegov savršeni lijek za grijeh: Čišćenje od sve nečistoće i prljavštine. Nijedan slučaj nije toliko težak da mu Bog ne može omogućiti izlječenje. Ali mi moramo odgovoriti na osvjedočenje. Zašto ne dati Kristu svoje srce upravo sada, bez odgađanja i učvršćivanja grešnih živčanih obrazaca, zatražite Ga snagu za promjenu, pričajte sa Njime i iskusite i vidite kako je uistinu Gospodin dobar! Dakle, prijatelji moji: „Budite tako ozbiljni i tako ustrajni kao da je riječ o vašemu prolaznom životu.“ Put Kristu, str.35.

Andreas Binus je liječnik i zamjenik direktora ENAD.