Tags


Nema prostora za samodostatnost

12th November 2017

click for English click for Croatian click for Romanian click for Russian click for Spanish click for Portuguese

Ovaj blog je šesti u nizu nazvanom „Zamke kršćanstva“. U ovome nizu razni autori iznose nesporazume s kojima se često susreću oni koji su kršćani ili to žele postati. Ove „zamke“ se nalaze u izjavama iz knjige Put Kristu u kojoj autorica objašnjava borbe koje mnogi vode. Citat za ovaj članak je: „Mnogi smatraju da neki dio posla moraju obaviti sami.“ Put Kristu, str. 69.—Urednik.

Prijatelj mi je jednom rekao: „Ako ti nije baš jasno koliko možeš napraviti sâm—bez oslanjanja na Boga da te održi—onda prestani disati zrak koji ti ne pripada. Tko daje tvom srcu moć da pumpa krv kroz cijelo tvoje tijelo? Jesi li ikad sam donio odluku u tim područjima? Netko drugi te održava.“ Nekako smo si stvorili iluziju u svojim umovima da zapravo nešto možemo učiniti sami—bilo to u fizičkom ili duhovnom području spasenja. Kada je u pitanju naše spasenje, Pavao nas podsjeća da „Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati“ (Fil 2,13).

Mnogi ljudi misle da je opravdanje ono što Bog čini za nas (to što je Isus umro za naše grijehe), a posvećenje je ono što mi činimo za sebe (naša djela). S tog gledišta, Katolička crkva je uključila ovu ideju u svoje razumijevanje spasenja koje se, barem dijelom, sastoji od različitih sakramenata, i što je imalo širok utjecaj na kršćanski svijet. Ovo se nastavilo sve dok nije došao Luther i proglasio načela „Sola Gratia“ i „Sola Fide“, pokazujući apsurdnost ideje da se doslovno kupi spasenje oproštajnicama, hodočašćima i zdravomarijama.

Naše društvo je, čini se, također potpalo pod utjecaj ovog životnog stila temeljenog na izvedbi „dobrih djela“. Ono što mislim pod time jest ideja da moramo učiniti nešto kako bismo bili prihvaćeni:

  • U školi, profesori nas često prihvaćaju na temelju naših ocjena.
  • U domu, volimo svoju djecu sve dok ne učine nešto protiv naše volje.
  • Na poslu, dobivamo otkaz ako ne ispunimo ciljeve tvrtke.
  • U sportu, slijedimo postupak „prirodnog odabira“ i „preživljavanja najsposobnijeg“, nagrađujući najsposobnije, a isključujući manje sposobne.
  • U biznisu, sve se temelji na načelu uzajamnosti – ti daš meni, ja dam tebi. To je nekakva vrsta preotetog Zlatnog pravila: ako činiš dobro meni, onda ću i ja činiti dobro tebi. Ako mi daš novac, ja ću ti dati ovaj proizvod.

Ja ne predlažem da trebamo potpuno promijeniti sve ove uspostavljene mehanizme ponašanja, no bilo bi dobro da zamijetimo kako zamisao besplatnog dobivanja nečega—posebno ako je to vrijedno—nama nema nikakvog smisla. Mi smo naučeni misliti da život ne funkcionira na taj način. Moram učiniti nešto kako bih zaslužio takvo postupanje prema meni. Društvo je stvorilo neidentificirani pogon u nama koji želi proizvoditi „djela“ kako bismo „platili“ za „dobro“ koje bismo primili.
Ali Biblija nam daje posve drukčiju sliku toga kako nas Bog prihvaća.
Ovo je jedan od glavnih čimbenika koji razdvajaju biblijsko kršćanstvo od svih drugih glavnih svjetskih religija. U svakoj od njih moramo učiniti nešto kako bismo dobili naklonost božanstva. Samo u kršćanstvu je Bog učinio nešto za nas—dao svoj život za naše grijehe—kako bi nam pokazao da nas On već prihvaća i da nam je dao dar vječnog života.
Plod doživljavanja ovog ponovnog sjedinjenja s Kristom i Njega kako živi u nama ono je što proizvodi dobra djela. Isus je daj koji čini dobra djela kroz nas. Opravdanje je ono što Krist čini za nas, a posvećenje je ono što Krist čini u nama i kroz nas.

Ako postoji išta što mi moramo učiniti, onda je to dati Isusu dopuštenje da čini to djelo u nama, jer jedina stvar koju Bog ne može učiniti je prekršiti našu slobodnu volju. Mi imamo svečanu odgovornost donijeti tu odluku. Ali dobra vijest je da je čak i ta odluka napajana Božjom milošću, bez koje ne bismo imali sposobnost misliti, odlučiti ni disati.

“Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.“ Ef 2,8.9

napisao: Jesse Zwiker