Tags


Intelektualna religija?

13th December 2017

click for English click for Croatian click for Romanian click for Russian click for Spanish click for Portuguese click for Italian

Ovaj članak je sedmi u nizu nazvanom „Zamke u kršćanstvu“. Temeljen na citatima iz knjige Put Kristu, ovaj niz za cilj ima obraditi uobičajena nerazumijevanja koja snalaze mnoge na njihovu kršćanskom putu. Radi se o misaonom i osobnom tekstu koji pogađa izravno u srce! -- Urednik

“Mnogi prihvaćaju samo intelektualnu religiju, samo formu pobožnosti koja ne traži čišćenje srca.” - Put Kristu, str. 35

Odrasla sam u domu s majkom koju neki nazivaju ‘vječnom studenticom’. Završila je srednju školu s 19 godina. Ubrzo nakon toga je upoznala mog tatu, udala se, upisala studij psihologije te rodila mene i moju sestru Qeren. Zatim je završila svoj studij psihologije, rodila još jedno dijete, razvela se te postala samohrana majka s troje djevojčica mlađih od 6 godina. Bez obzira na to, započela je i završila Medicinski fakultet te nastavila specijalizaciju u području psihijatrije. Danas je moja majka psihijatar i radi na doktoratu.

Neće vas stoga iznenaditi da su u našem kućanstvu knjige zauzimale istaknuto mjesto dok smo odrastale. Moja majka cijeni znanje i do današnjeg dana nas potiče da provodimo vlastita istraživanja i budemo dobro informirani. Svakodnevno mi je čitala biblijske priče sve dok nije shvatila da ih mogu čitati i sama, pa me je navukla na niz tvz. plavih Maxwellovih Biblija. Kada sam navršila 10 ili 11 godina, pročitala sam sve te dječje Biblije i prebacila se na pravu Bibliju za odrasle. Nisam je čitala baš svake večeri, ali imala sam u to doba već dovoljno znanja da sam se mogla pojaviti na subotnjoj školi bez da sam pročitala dječju pouku, a ipak imati spremne odgovore na većinu pitanja, dovoljno znanja da imam općenitu ideju što jest, a što nije prihvaćeno u crkvi i dovoljno znanja da, malo kasnije kada se pojavio internet, debatiram s drugim kršćanima (ponekad s adventistima, ponekad s neadventistima) u chat sobama i forumima o stvarima kao što su alkohol ili svetkovanje subote.

Da, imala sam dovoljno znanja da se mogu prevariti misleći da je to kršćanstvo - ići u crkvu subotom, pokušavati biti dobra osoba i čitati Bibliju.

Tako je izgledala moja vjera. Bila je plitka. Nije bila lažna. Nije mi bila ni beznačajna. Ali definitivno je bila nezrela.

Počela se mijenjati na jednoj molitvenoj konferenciji. Tamo smo proučavali Bibliju, a zatim se molili u vezi onoga što smo proučavali. Naučila sam primijeniti znanje na svoje srce. I tijekom jedne od tih molitava, iskusila sam Boga kao više od Boga koji je stvaran, ali vrlo udaljen. Ovaj put sam ga iskusila kao Nebeskog Oca koji se zanima za moje dobro i želi prisno komunicirati sa mnom. Prijateljstvo koje smo tamo započeli od tada se mnogo razvilo. Počeli smo razgovarati o predanju Kristu. Rekla sam Isusu da želim živjeti s Njim zauvijek, a On mi je rekao da me nikada neće ostaviti niti zaboraviti (Pnz 31,6). Krstila sam se godinu dana nakon toga.

No i danas se ponekad, iako sada intelektualno znam “kakvog prijatelja imam u Isusu”, zateknem da ignoriram Isusa. Ne, čekajte. Nije to ignoriranje. Ignoriranje podrazumijeva da si dovoljno blizu nekome da možeš zanemariti njegove pokušaje da komunicira s tobom. Mislim da je točnije reći da Ga ponekad isključim iz života. Ne činim to namjerno. Jednostavno ponekad budem toliko zauzeta poslom, crkvom, obitelji, prijateljima, hobijima ili jednostavno običnim odlaganjem, da istisnem Krista iz života.

I tu dolazi moj izazov: moj intelekt ostaje čak i kada se moja duhovnost smanjuje.

Znanje o Bogu koje sam stekla tijekom godina ne ispari kada ne provodim vrijeme u molitvi, niti ja prestanem ići u crkvu kada prestanem njegovati svoj odnos Bogom.

Ja sam tako “dobro izvježbana kršćanka” da moji religijski rituali ostaju aktivni dugo nakon što moja duhovnost odumre.

“Mnogi prihvaćaju samo intelektualnu religiju, samo formu pobožnosti koja ne traži čišćenje srca.” - Put Kristu, str. 35

Zvuči li vam to poznato? Zateknete li se kako ponekad samo odrađujete religiju i crkvu, bez one povezanosti s Isusom koja religiju i crkvu čini vrijednima? Imate li mnogo znanja o Bogu, a u srcu osjećate da Ga baš i ne poznajete? Želite li iskusiti kako je to kada Bog prisno komunicira s vama?

Dobra vijest je da je to itekako moguće za svakoga tko želi takav odnos. Bog kaže: “Približite se Bogu i on će se približiti vama!” (Jakov 4,8). Loša vijest, ako je tako možemo nazvati, jest da to zahtijeva ozbiljan napor, možda više nego što ste ga voljni uložiti. Jer to podrazumijeva da odbacite poriv pouzdati se u ono što znate, a umjesto toga se oslonite na Božje razumijevanje.

Dok se budete približavati Bogu, shvatit ćete da ste daleko od savršenstva, da postoji grijeh u vašem životu koji volite i koji vas sapleće. Velika je vjerojatnost da ćete se u isto vrijeme pokušati držati i svog omiljenog grijeha i Isusa. On će biti vrlo strpljiv s vama, ali na kraju ćete morati izabrati. Pobjedu u svemu ovome steći ćete ako ostanete mirni dovoljno dugo da shvatite kako je ono što vam On nudi daleko bolje od onoga što vas traži da ostavite. A to će očistiti vaše srce i uskladiti ga s Njegovim umom. Sve što je potrebno jest shvatiti da mir koji dolazi iz odnosa s Kristom nadilazi svo razumijevanje, sav intelektualizam i svo znanje.

Ključ za posjedovanje religije koja ide dalje od pukog znanja jest odnos s Bogom s kojim znanje započinje.

To je vjera.

Nakon što sve bude rečeno i učinjeno, znanje će i dalje biti važno. Bog ne kaže bez razloga da njegov narod gine jer nema znanja (Hoš 4,6). Ali jednako je istinito da njegov narod ne živi znanjem...

Živi vjerom (Habakuk 2,4).