Tags


Duh Sveti je kao golubica

13th January 2019

click for English click for Croatian click for French click for German click for Romanian click for Russian click for Spanish

Jako sam strastvena kad je riječ o pticama. Nekoliko stvari čini da moje srce kuca brže no što kuca kad sam u mogućnosti približiti se ptici, hraniti je, ili je čak držati u ruci. Bog mi je nedavno dao iskustva koja čine da se nasmijem svaki put kad se sjetim kako On brine i za naizgled nevažne i male stvari u našem životu.

Prije nekoliko dana sjedila sam u vrtu i promatrala golubicu koja je odlučila svoje vrijeme provesti nedaleko od mene. Nekoliko dana uživala sam u društvu ovog lijepog stvorenja. To iskustvo potaknulo me da razmišljam o biblijskom simbolu za Duha Svetoga – golubici. Ali zašto baš golubica? Jedna od stvari koju sam zamijetila dok sam joj bila blizu bilo je moje ponašanje prema toj ptici. Je li vam poznat taj osjećaj kad pokušavate ne napraviti brze ili nagle pokrete da ne otjerate pticu? Nije li isto i s Duhom Svetim? Baš kao što je nepažljivim pokretima lako otjerati pticu, tako nas zbog naše neposlušnosti Duh Sveti lako može napustiti jer ona poručuje da nije dobrodošao u našem životu.

U ljeto 2014. na zadnjoj konferenciji GYC Europea, Bog me je naučio nezaboravnu lekciju o vodstvu Duha Svetoga. Kako se vrijeme misijskog dosezanja bližilo, jedna od stvari koje sam tražila od Boga bila je da me pošalje tamo gdje je želio da služim. Još prije, sestru i mene prijatelji su pozvali da se pridružimo zdravstvenoj izložbi. Kako nikad prije nisam prisustvovala ni jednoj, ideja da o ovoj službi doznam više bila mi je privlačna. Nadala sam se da je Božja volja bila da sudjelujem u tome. Kad sam se uputila prema radionici koja je upravo trebala započeti, vidjela sam da moja sestra razgovara s čovjekom kojeg nisam znala. Pridruživši im se, saznala sam da ovaj brat očajnički traži dvije vođe grupe za misijsko dosezanje. Čim sam došla, pitao me mogu li i ja volontirati. Vođe su trebale predvoditi grupu u izvođenju flash moba, i potom voditi kolportiranje. Nakon ovog razgovora, suočila sam se s teškom odlukom. Dok sam s jedne strane bila uzbuđena zbog odlaska na zdravstvenu izložbu i stjecanja novog iskustva u zdravstvenom radu, s druge sam strane osjećala da moram volontirati kao vođa grupe za misijsko dosezanje. Kao nikad prije uvjerljivo sam znala što mi je bilo činiti, ali, na pomisao o odlasku negdje drugdje, moje unutarnje biće preplavilo bi nezadovoljstvo. Bog me je podsjetio na moju jutarnju molitvu i obećanje da ću činiti ono što On od mene traži. Sa strahom od ove službe koju nikad prije nisam imala i koju nisam bila sprema preuzeti, pristala sam voditi grupu. Doduše, čim sam odlučila učiniti ono što Bog traži od mene, u srcu sam osjetila veliki mir.

Kao i uvijek, Bog je bio vjeran! Bila je prava nagrada upoznati puno novih braća i sestara, čuti toliko iskustava kroz razgovore koji nadahnjuju, doživjeti prekrasna iskustva u misijskom dosezanju, i čak primiti ohrabrenje kroz stih koji smo dijelili. Zapravo, sve ovo nije bila nagrada, već Božji prvobitno planirani blagoslov za mene. Svi Božji planovi su predivni, i daleko su izvan našeg razumijevanja!

”Jer ja znam naume koje imam za vas, riječ je Jahvina, naume mira, a ne nesreće; da vam dadnem budućnost i nadu.” (Jeremija 29,11-13)

Da me sad pitate: “Koja je najbolja stvar koju Bog može učiniti u vašem životu?” odgovorila bih: biti u središtu Njegove volje. To je put istinske radosti i mira.

Duh Sveti je kao ptica. Tu plahu golubicu iz vrta našeg uma tjeramo neposlušnošću. Slušanje Njegovog glasa na način da činimo ono što je ispravno, čini nas sve iskusnijima u prepoznavanju Njegovog glasa. Dok Mu budemo dopuštali da korak po korak mijenja naše živote, bit ćemo Mu sve bliže i bliže.